giovedì 1 dicembre 2011

SVJETLOST
Oči uvijek traže svjetlost
U tamnoj sobi
traže svjetlost svijeće
U noći na modrom nebu
gledaju u mjesec
Ako slučajno neki oblak
svojom sjenom mjesec zakloni
Tad male tačke u oku svoj sjaj
hoće da povežu
sa sjajem neke zvijezde
Gdje god da se nađu
srce i misao čeznu
da im kroz putanje
struji svjetlost

artist vesna visnjevac 2011
od Vesna Visnjevac, 20. studeni 2011

Kroz predvečerje
na perima mjesečevim
mi dolaze riječi
neke svjetlom prošarane
sjedim za stolom
umorno lice
pospani pogled
nemirne ruke
traže opravdanje
na tren mi misao stane
gledam u drugom pravcu
ne znam šta bih rekla
pa na trenutke
izađu iz mene pregršti riječi
nespretno izgovarane
ali sve istine same
otvorene kao na poljani
bez skrivanja, bez tame
sve izgovorene u jednom danu
nekom strancu sa druge strane

vesna visnjevac

Šta nas briga što se krećemo sami
što volimo svaki cvijet i neba zrak što zablista
i što smo na ovome svijetu kao putnici sami

Šta nas briga što nas niko ne razumije
Oni žive u redovima pored pozornice
glume svoje uloge
na mjestu velikog glumišta

Svi trče ka jednom i traže isto
Mi se nismo rodili da nam to bude blisko
Ti mi ostaj bistrog uma, uvijek isti
ne daj da te mijenja ta svjetska masa prljavih misli


Šta nas briga što smo sami
mi hodamo po ovome svijetu kao stranci
postoji gore duh koji nas razumije
zato nam svijet nauditi ne umije


Šta nas briga ionako se mijenja scena ovoga svijeta
mi ćemo ostati oni isti, puni poleta
čistog oka, čistih misli kao ptica slobodnog leta

courtesy by VESNA VISNJEVAC, artist of sarajevo